Svaka žena koja živi s PCOS-om zna da ta četiri slova nisu samo “dijagnoza na papiru”. Oni se upliću u svakodnevicu – od ciklusa i energije do kože, raspoloženja i odnosa prema vlastitom tijelu.
Ljeti se ti izazovi često dodatno naglase. Raspored se poremeti, san se skraćuje, obroci postaju neredovitiji, a društveni događaji nose sa sobom više hrane i alkohola. I onda, bez obzira na trud, dolazi osjećaj da tijelo ne surađuje.
Dulji dani znače kasnije odlaske na spavanje, a pomak u cirkadijalnom ritmu itekako utječe na hormone. Putovanja, druženja i “samo još jedan koktel” dodatno remete rutinu. Kada se tome doda manjak sna i višak kofeina, stvara se savršen teren za porast kortizola – hormona stresa koji kod PCOS-a često radi jednako veliku štetu kao i inzulinska rezistencija.
U ordinacijama se o PCOS-u najčešće priča kroz inzulin i androgene. Ali u praksi, stres i kortizol jednako su važni. Povišeni kortizol može odgoditi ovulaciju, pogoršati nesanicu i dovesti do nakupljanja masnog tkiva u području trbuha. Ako se u taj miks doda kava na prazan želudac ili preskakanje obroka, tijelo dobiva signal nesigurnosti i prelazi u način rada “čuvaj i skladišti”.
Mnogo žena s kojima radim vjeruje da se s PCOS-om treba “još jače stisnuti”. Više vježbanja, manje hrane, više discipline. A onda su rezultati sve slabiji. Razlog je jednostavan: tijelo prepoznaje preintenzivne treninge ili stalno preskakanje doručka kao stres, a ne kao pomoć. Na kraju se iscrpljenost samo gomila.
Najčešće zamke koje vrijedi prepoznati:
preskakanje doručka jer “nije mi do hrane ujutro”
previše kardio treninga koji podižu kortizol
kronični manjak sna
oslanjanje na kavu kao jedini izvor energije
Jedna od stvari koje žene najviše iznenadi jest upravo ovo: kad počnu jesti redovito, tijelo napokon počne otpuštati. Posebno je važan doručak bogat proteinima jer stabilizira šećer u krvi i smanjuje kasnije žudnje. Ono što se godinama činilo kao “tvrdoglava kilaža” odjednom se pomakne, ne zato što se manje jede, nego zato što tijelo osjeti sigurnost.
Rješenje nije ni u odustajanju od kretanja, nego u njegovom prilagođavanju. Redovite šetnje, joga ili pilates imaju dvostruki učinak: smiruju stresni odgovor i potiču ovulaciju. To nije “lakši put”, nego pametniji – jer radi zajedno s hormonima, a ne protiv njih. Dodatno korisne mogu biti vježbe s opterećenjem dodatnom kilažom ili vlastitim tijelom.
Ponekad simptomi unatoč promjenama ostaju jaki. Tada vrijedi napraviti Dutch test – hormonsku analizu koja pokazuje razine androgena, estrogene i njihove metabolite, dnevni ritam kortizola i potvrdu ovulacije kroz progesteron. Umjesto nagađanja, dobiva se jasna mapa koja pokazuje gdje tijelo traži dodatnu podršku.
Umjesto da sve zvuči kao duga lista zadataka, vrijedi zapamtiti da male navike čine najveću razliku:
proteinski doručak umjesto praznog želuca i kave natašte
lagana šetnja ili joga umjesto dugotrajnih iscrpljujućih treninga
rutina spavanja s manjom izloženosti ekranima u večernjim satima
mocktail ili kombucha umjesto alkohola
više dodavanja nego oduzimanja: vlakna, povrće, zdrave masti treba pokušati što više uključiti u prehranu umjesto da razmišljamo koju još namirnicu izbaciti
PCOS nije kazna niti stanje u kojem se stalno treba boriti protiv vlastitog tijela. Kad se nauči prepoznati i poštovati signale koje tijelo šalje, ono može postati saveznik.
Ljeto, sa svim svojim izazovima, može biti i prilika za uvođenje promjena koje nisu drastične, ali jesu održive – a upravo one donose dugoročne rezultate.
Gautam R. i sur., “The Role of Lifestyle Interventions in PCOS Management”, Nutrients, 2025 (MDPI)
Cowan S. i sur., “Lifestyle management in polycystic ovary syndrome”, PMC, 2023 (PMC)
Zhao K. i sur., “Effects of mind-body interventions on PCOS”, Ovarian Research, 2024 (BMC)
Li L. i sur., “Association between mild depressive states in PCOS”, Frontiers in Public Health, 2024 (Frontiers)
Saeed AA. i sur., “Nutritional and herbal interventions for PCOS”, JHPN, 2025 (BioMedCentral)