Jutarnji kortizol: što ti jutra zapravo govore o umoru i imunitetu
Postoji onaj tip jutra kad se probudiš i osjetiš da dan ima smisla. Nisi nužno „puna energije“, ali možeš ustati, razmišljati, funkcionirati. I postoji onaj drugi tip: oči su otvorene, ali ostatak tebe nije budan, kava ide prije svega, a dan te pregazi prije nego je uopće krenuo.
U pozadini tih jutara često stoji isti igrač – jutarnji kortizol.
U ovom tekstu ću ti objasniti što je jutarnji kortizol, kako izgleda kad je prenizak ili previsok, zašto je važan za imunitet i autoimune bolesti i kako na njega možeš gledati kao na informaciju, a ne kao na još jedan razlog za samokritiku.
Kortizol nije samo „hormon stresa“
Kortizol se najčešće spominje kao hormon stresa, ali on je puno više od toga. To je hormon koji ti pomaže da se probudiš, podigneš krvni tlak taman koliko treba, usmjeriš pažnju i kreneš u dan. Proizvode ga nadbubrežne žlijezde, a cijelu priču vodi os hipotalamus–hipofiza–nadbubrežna žlijezda (HPA os).
Kada ujutro otvoriš oči, razina kortizola bi trebala prirodno porasti. U prosjeku, unutar prvih 30–45 minuta nakon buđenja događa se mali, ali važan „val“ – cortisol awakening response (CAR). To je tvoj biološki „pozdrav za dobro jutro“. Nakon tog vala, kortizol bi se kroz dan trebao postupno spuštati, a navečer biti nizak kako bi san i regeneracija bili mogući.
Kad taj val izostane ili je poremećen, jutra postaju prvo mjesto gdje vidiš da tvoj sustav za stres i energiju više ne radi kako bi trebao.
Kako izgleda prenizak jutarnji kortizol?
Kod niskog ili „spljoštenog“ jutarnjeg kortizola često čujem vrlo slične opise:
„Probudim se, ali nije mi jasno jesam li stvarno budna.“
„Treba mi pola sata da uopće razmislim što trebam napraviti.“
„Bez kave ne funkcioniram.“
To je onaj zombie-mood ujutro, kada ti se čini da dan počinje s minusom, bez obzira koliko si spavala.
Istraživanja pokazuju da nizak ili oslabljen jutarnji odgovor kortizola nije samo priča o umoru. Povezuje se s dugotrajnim psihološkim burnoutom, sezonskom depresijom (SAD), lošim snom ili apnejom, PTSP-om, kroničnim umorom i kroničnom boli. Usto, takav obrazac jutarnjeg kortizola pronađen je i kod osoba s povišenim krvnim tlakom, funkcionalnim probavnim tegobama, postporođajnom depresijom i većim rizikom za autoimune bolesti.
Drugim riječima: kada jutarnji kortizol ne uspije napraviti taj mali, ali važan skok, to često znači da je HPA os godinama pokušavala odgovarati na stres i sada više nema snage za jasan jutarnji „start“.
Kako izgleda previsok jutarnji kortizol?
Druga krajnost je jutro koje izgleda kao da si uskočila usred dana, a ne na početak.
Možda se budiš s knedlom u grlu, osjećajem pritiska u prsima ili ubrzanim pulsom. Prve misli su ti mailovi, rokovi, razgovori koji te čekaju. Tijelo je u „bori se ili bježi“ modu i prije nego si dotaknula pod nogama.
Takav povišen jutarnji kortizol često je povezan s previše „upaljenom“ HPA osi. U praksi to vidimo kod žena koje žive u stalanom anticipatornom stresu – tijelo se doslovno priprema na dan kao na prijetnju – zatim kod problema s regulacijom šećera u krvi, kod buđenja u boli (bolni zglobovi, migrene, glavobolje) te kod pojedinih oblika depresije.
U takvoj slici kortizol više nije nježan jutarnji poticaj, nego alarm koji se uključi čim otvoriš oči.
Što jutarnji kortizol ima s imunitetom i autoimunim bolestima?
Kortizol je jedan od glavnih „vatrogasaca“ u tvom imunološkom sustavu. Kada se upala razbukta, kortizol pomaže smiriti pretjerani imuni odgovor i spriječiti da vlastita tkiva budu oštećena.
Ako je jutarnji kortizol kronično prenizak, to znači da kočnica na imunitetu ne radi kako treba. Upravo zato se niski ili oslabljen jutarnji odgovor kortizola u studijama povezuje s većim rizikom za autoimune bolesti, ali i s kroničnim upalnim stanjima – bilo da se radi o zglobovima, crijevima ili koži.
Uz kortizol, tu su i spolni i adrenalni hormoni – estradiol, progesteron, testosteron, DHEA – koji daju vrlo konkretne „upute“ imunološkim stanicama. Estrogen općenito pojačava imunološku aktivnost, dok progesteron, testosteron i djelomično DHEA djeluju smirujuće i protuupalno.
Kada su ti hormoni izvan ravnoteže, što je čest slučaj kod PCOS-a, perimenopauze ili nakon trudnoće, mijenja se i način na koji imunitet reagira. Tada jutarnji kortizol postaje još važniji komadić slagalice: pokazuje kako HPA os pokušava držati korak s upalom, hormonima i stresom.
Zašto obični kortizol iz krvi često ne priča cijelu priču?
Možda si već radila laboratorijsku obradu i u nalazu napisano stoji da je „kortizol u granicama“. To je korisna informacija, ali često nedovoljno precizna da objasni zašto si stalno umorna ili zašto su ti jutra posebno teška.
Razlog je u tome što postoji razlika između „slobodnog“ kortizola i ukupne količine kortizola koju tijelo proizvede i zatim razgradi. Većina kortizola u krvi vezana je za transportne proteine, a samo mali dio je slobodan i biološki aktivan. Osim toga, kortizol se dalje pretvara u druge metabolite koji se izlučuju kroz urin.
Testovi poput DUTCH-a kombiniraju mjerenje slobodnog kortizola kroz dan s mjerenjem metaboliziranog kortizola, pa se može vidjeti i ritam (kako se kortizol mijenja tijekom dana) i ukupna produkcija (koliko ga zapravo proizvedeš i razgradiš). Tako se razlikuje osoba koja ima nizak slobodni kortizol, ali normalnu ili povišenu ukupnu produkciju (brzo razgrađuje kortizol) od nekoga tko zaista proizvodi premalo kortizola. To su važne nijanse kad se planira terapija i podrška HPA osi.
Što ti uopće možeš napraviti?
Prvi korak nije u tome da „ubiješ“ kortizol, nego da vratiš ritam.
U praksi to često kreće od vrlo jednostavnih, ali dosljednih stvari: buđenje (otprilike) u isto vrijeme, izlazak na dnevno svjetlo u prvom satu nakon buđenja, doručak koji drži šećer u krvi stabilnim umjesto kave na prazan želudac, večernji ritual koji smiruje živčani sustav umjesto beskonačnog skrolanja prije spavanja. Sve to su mali signali tvojem tijelu da je ok sigurno se spustiti iz kronično „upozorenog“ stanja.
Drugi korak je realno sagledavanje opterećenja: koliko je stresa kronično prisutno, kako izgleda tvoja povijest traume, koliko dugo postoje simptomi poput kroničnog umora, bolova, autoimunih tegoba ili hormonalnih disbalansa. Tu kratki upitnici, vođenje dnevnika simptoma i razgovor jedan-na-jedan često daju puno jasniju sliku od jedne brojke na nalazu.
Treći korak je, po potrebi, ciljano testiranje – upravo onda kada sumnjamo da je HPA os dulje vremena izvan ritma ili kada je važno razumjeti kako se kortizol uklapa u priču s hormonima i imunitetom. Tu testovi poput DUTCH-a mogu biti izuzetno korisni jer daju cjelovitu sliku kortizola, DHEA i spolnih hormona u kontekstu simptoma koje nosiš.
Ako se budiš iscrpljena, anksiozna ili imaš osjećaj da ti tijelo ujutro ne „pali“ kako treba, to ne govori da si ti slaba, lijena ili „nisi za jutra“. Jutarnji kortizol je način na koji tvoje tijelo priča priču o stresu, hormonima i imunitetu.
Umjesto da se boriš protiv njega ili ga pokušavaš „srušiti“, smislenije je pitati se:
što mi ova jutra zapravo govore i koji bi sljedeći mali, konkretan korak meni imao smisla – od promjene jutarnjih navika, preko podrške živčanom sustavu, do detaljnijeg testiranja kada je potrebno.
Tvoj kortizol nije neprijatelj. On je poruka. A s porukama uvijek možemo raditi – kad ih jednom naučimo čitati.
Izvori
- Stamou MI, et al. Adrenal aging and its effects on the stress response and immunosenescence. Maturitas. 2023.
- Abraham SB, et al. Cortisol, obesity and the metabolic syndrome: A cross-sectional study of obese subjects and review of the literature. Obesity (Silver Spring). 2013.
- Hoshiro M, et al. Comprehensive study of urinary cortisol metabolites in hyperthyroid and hypothyroid patients. Clinical Endocrinology. 2006.